Opći ciljevi projekta su kvalitetnija socijalna re/integracija i podržavanje zdravog načina života odnosno prevencija recidiva kod liječenih ovisnika i drugih korisnika te, radi ostvarivanja tih ciljeva, umrežavanje dionika. Posebni ciljevi su: osnaživanje većeg broja korisnika (iz 3 sustava) u fazi resocijalizacije radi povećanja njihove  konkurentnosti na tržištu rada, funkcionalnog i društveno prihvatljivog načina života putem informiranja, edukacija i školovanja, savjetodavnog rada te pomoći pri zapošljavanju.

Posebni cilj je i snažniji rad usmjeren prema mladima s poremećajima u ponašanju kao i onima koji su započeli  eksperimentirati s drogama i  drugim sredstvima ovisnosti, te odraslim ovisnicima s i bez komorbiditeta, kako bi se spriječilo daljnje rizično ponašanje i pojava bolesti ovisnosti. Ciljevi  se ostvaruju u suradnji s nadležnim tijelima (partnerima, suradnicima, sudovima za mladež, ODO, domovima, odgojnim zavodima). Posebni cilj je i jačanje suradnje sa zatvorskim sustavom i probacijom u dijelu koji se odnosi na izvršavanje posebnih obveza mjera liječenja, probacije i skrbi za vrijeme uvjetnog otpusta.

Korisničke skupine na koje se odnosi ovaj projekt su liječeni ovisnici iz socijalnog, zdravstvenog i penalnog sustava. Dakle, radi se o korisnicima koji se, većim dijelom, u društvo vraćaju iz neke strukturirane i zatvorene sredine tipa terapijskih zajednica (ili su pri kraju programa u njoj), domova socijalne skrbi ili zatvora. U takvim uvjetima, tijekom svog boravka tamo i nisu imali preveliku slobodu donošenja autonomnih odluka jer im je dan bio strukturiran te su morali poštivati hijerarhijsku strukturu koja ih je usmjeravala ili im govorila što trebaju raditi. Te se osobe, kada izađu iz tako organiziranih sredina nađu u novim okolnostima, osjete se same i napuštene, bez prijatelja, većinom bez završenog odgovarajućeg obrazovanja, posla ili osoba koje su do jučer bile tu, ali i okruženja u kojem su se nalazile. Evidentirani rizični faktori su: prepuštenost samome sebi, nesnalaženje u „vanjskom“ svijetu, stigmatiziranost i otežana socijalna integracija, a zaštitni faktori su osnaživanje, odnosno pružanje više informacija, znanja i vještina za funkcionalan život nakon nekog od završenih programa kao i adekvatna podrška od strane obitelji i stručnih osoba.

Korisnici iz vanjskih sustava koji su u nekom od tretmana centara za socijalnu skrb, izvanbolničkog liječenja ili penalnog sustava su više vremena prepušteni sami sebi, više vremena provode na “ulici”, češće nemaju nadzora, te su izloženi svakodnevnim izazovima. Očito da sa sve tri skupine liječenih ovisnika treba intenzivnije raditi na motivaciji, osnaživanju, osmišljavanju kvalitetnog provođenja slobodnog vremena i na jačanju socijalnih i drugih komunikacijskih vještina.

Posebnu korisničku skupinu predstavljaju mladi koji nisu u sustavu obrazovanja i osposobljavanja te koji nisu zaposleni (NEET “Not in Education, Employment, or Training”). Tu se prvenstveno radi o mladima koji su u sustavu socijalne skrbi i pod različitim odgojnim  mjerama, odnosno o visokorizičnoj populaciji da razvije različite oblike ovisničkog stila ponašanja (kocka, internet, psihoaktivne tvari) i koja često već ima dijagnosticiran neki od poremećaja koji visoko korelira s razvojem bolesti ovisnosti (ADHD, disleksija, disgrafija, poremećaj osobnosti, psihorazvojne poteškoće, adolescencijska kriza).

Posebnu korisničku skupinu čine maloljetnici i stariji punoljetnici počinitelji kaznenih i prekršajnih djela, te maloljetnici i zatvorenici sa i bez prebivališta i obitelji koja bi ih prihvatila. U dijelu koji se odnosi na postpenalni prihvat je nužno ojačati međuresornu suradnju, jer je postpenalna problematika  jedan od ključnih čimbenika kriminalnog povrata.

Osnovne aktivnosti kojima ostvarujemo navedene ciljeve su: informiranje dionika i korisnika; suradnja s nadležnim tijelima; organiziranje obrazovanja i stručni rad s korisnicima; koordinacija i organizacija provođenja mjera sukladno Protokolu (stupanje u kontakt s nadležnim tijelima, ugovaranje sastanaka, osiguravanje uvjeta rada kako bi se dogovorene mjere izvršile, administrativne procedure te izrada i prijavljivanje projekata na natječaje u okviru programa javnih radova); psihosocijalna pomoć i podrška (organiziranje psiholoških i sociopedagoških grupa i grupa samopomoći, kreativne radionice te uključivanje rehabilitiranih ovisnika u druge društvene aktivnosti, edukacije na teme komunikacijskih i drugih socijalnih vještina te prevencije relapsa; edukacije s ciljem povećanja stupnja zapošljivosti; savjetovanje u funkciji socijalnog i emocijalnog osnaživanja korisnika (u savjetovalištu, putem telefona, interneta i u obiteljskim domovima korisnika), pomoć pri zapošljavanju i zapošljavanje, savjetovanje radi ostvarivanja različitih socijalnih i drugih prava, kao i savjetodavni rad s članovima obitelji korisnika; promidžba i senzibilizacija javnosti, obilježavanje važnih datuma te evaluacija.

Rezultati dosadašnje evaluacije projekta

S obzirom na to da se projekt sustavno provodi od 2013. godine evaluacija je provedena nekoliko puta  od strane ugovornih tijela (kao vanjsko vrednovanje) i od strane organizacije (kao unutarnje vrednovanje). Prvo vanjsko vrednovanje projekta je provedeno 08. veljače 2014. godine od strane doc. dr. sc. Valentine Kranželić i predstavnika Ureda za suzbijanje zlouporabe droga. Rezultati vrednovanja kažu: „Ključne prednosti programa: povezanost s terapijskom zajednicom i time osigurani korisnici te time aktivnosti programa počivaju na već ostvarenim pozitivnim odnosima što osigurava održivost učinka i zadržavanje korisnika u programu; jasna je povezanost s programom resocijalizacije; ostvarena suradnja sa svim relevantnim dionicima u zajednici i šire; aktivnosti, broj korisnika ostvaren kako je planirano, ponegdje i više od planiranog; postoji jasna dokumentacija u programu uz uvažavanje etičkih principa; uključenost u život zajednice (ruralna zajednica, starije stanovništvo) unošenje nove kvalitete u zajednicu.

Ključna područja unaprjeđenja: ciljeve definirati iz pozicije korisnika, postaviti realne ciljeve koji ovise o programu (primjerice, zapošljivost ovisi o drugim čimbenicima, ali osnaživanje za zapošljivost je pod velikom kontrolom Udruge); provoditi evaluaciju učinka (primjerice analizom prikupljene dokumentacije).“

Koncem iste godine provedena je druga evaluacija s dionicima i utvrđeno da su provedene sve planirane aktivnosti kojima smo postigli rezultate koji opravdavaju nastavak projektnih aktivnosti. Metode koje smo tada koristili u procesu vrednovanja rezultata projekta su bile: promatranje i intervjuiranje korisnika koji su bili uključeni u pojedine programske mjere, te analiza sadržaja. Zaključci su potvrdili potrebu povezivanja dionika kao i potrebu sustavne pomoći i podrške  različitim korisničkim skupinama u okruženju. Isti zaključci su i potvrđeni tijekom evaluacije projekta resocijalizacije u studenom 2014. godine kada je u svojstvu evaluatora, ispred MSPM, u terensku posjetu došla djelatnica Zaklade Kajo Dadić.

Tijekom 2015. godine, provedena je i treća evaluacija s dionicima putem koje je utvrđeno da smo uspjeli povezati relevantne nositelje projekta resocijalizacije u efikasnu mrežu partnera i suradnika, te da naš projekt resocijalizacije ispunjava očekivanja. Također, isti zaključci su i potvrđeni tijekom evaluacije projekta resocijalizacije u prosincu 2016. godine kada su u svojstvu evaluatora, u terensku posjetu došli predstavnici Grada Splita.

Promjene koje smo kontinuiranom provedbom projekta postigli:

1. Ostvaren je širi obuhvat rehabilitiranih ovisnika različitih korisničkih skupina i stvoreni uvjeti za završetak srednjoškolskog obrazovanja putem različitih programa osposobljavanja odnosno školovanja uz kvalitetnu pripremu korisnika za tržište rada i zapošljavanje.
2.  Ostvarena je promjena stila života kod korisnika  i  poboljšana kvaliteta života obitelji korisnika.
3. Ostvarena je bolja informiranost korisnika i provoditelja Projekta, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, te uspostavljena aktivnija suradnja područnih službi Zavoda za zapošljavanje, službi za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, centara za socijalnu skrb, terapijskih zajednica, zatvorskih ustanova, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i nevladinih organizacija koje pružaju  pomoć́ ovisnicima u resocijalizaciji na ciljanom području.
4. Unaprijeđena je provedba Projekta resocijalizacije na lokalnoj razini putem međusobne komunikacije i suradnje stručnjaka iz različitih ustanova. Održani su  postojeći i formirani novi  lokalni timovi na  području 4 županije.
5. Donositelji/provoditelji javnih politika, građanke i građani te šira javnost, bolje su informirani o potrebama i mogućnostima iz Projekta resocijalizacije te su adekvatno senzibilizirani  na problematiku rehabilitiranih ovisnika.

Procjene zadovoljstva svih dionika (korisnika, partnera i suradnika), postignuti rezultati, suradnja i ostvarene promjene potvrdile su kvalitetu i učinkovitost projekta.

Voditelj programa: Krunoslav Vidović, socijalni radnik